Među svim arhitektonskim ljepotama Rovinja postoji jedna koja ne upada svima u oči, možda zato što je skrivena u dvorištu, u skladištu, u trgovini ili restoranu.

Djelo je to ne samo bogate arhitektonske vrijednosti, nego i bitno za stogodišnji život našeg grada. Cisterna je jedan je od najfascinantnijih primjera prisutnih u našoj povijesnoj i umjetničkoj baštini; dragulj tako grub, ali u isto vrijeme vrlo profinjen.

Arhitektonski nije baš kompliciran izložak, ali u sebi krije neka čuda.

Vodonepropusna žbuka, veliki bačvasti svod, njezini filteri za pročišćavanje vode, oluci koji dovode vodu prolazeći kroz krovove i ponekad prelazeći četvrti i skladišta da bi konačno došli do ovog dragocjenog rezervoara. Možemo ju usporediti s vitalnim organom važnim za cjelovitost građevine.

Najuočljiviji, ali i vrlo važan dio, gornji je dio ili kruna cisterne koji je, kao jedini vidljiv i prepoznatljiv, morao pokazati najbolje umijeće profesionalnih klesara.

Cisterne su bile ukrašene grbovima, gravurama i drugim likovima ili skromnije, samo s datumom izgradnje i inicijalima imena poglavara obitelji.

Zaključno, tu je i temeljni materijal koji povezuje ovaj prekrasni izložak s našom poviješću i našim korijenima: bijeli istarski kamen, a posebno rovinjski kamen – „Piera de Rouveigno“.

Matteo Tromba, mag.ing.arh.